Pogled na glavni grad
Minsk je izuzetno održavan grad. Svako jutro "horde" čistaća idu na svoje poslove. Oni doslovno ne čekaju da list padne na zemlju, pokušavaju ga uhvatiti u zraku. Nevjerojatna čistoća. Nigdje grafita na zgradama. U centru sve zgrade s novo oličenim fasadama. Sve je u funkciji, sve se održava, popravlja.
Batina je iz raja izašla!
Lenjin je u Minsku još u modi
Ceste su im široke, u centru čak i 4 trake u svakom pravcu. Imaju jako veliki broj podhodnika i svi su na jako logičnim mjestima. Inače pješak je tamo kralj. Ako kojim slučajem vozač prođe kroz crveno svijetlo na semaforu, gubi vozačku dozvolu na čak 3 godine!
Široke avenije i solidan vozni park
Inače, policije jako puno. Sigurnost maksimalna. Nema pijanih. U centru je zakonom zabranjeno pijančevanje dok po selima svi piju naročito zimi. Piju i spavaju, spavaju i piju. Zdravstvo vrlo razvijeno. Svako malo neka apoteka. Na televiziji emisija o zdravstvu koliko hoćeš. Naravno da svaki dnevnik počinje sa predsjednikom države.
Traktori u službi javnog reda i mira :)
Neki novi presretač...
Država je skupa, jedino što je jefitine nego kod nas je transport i energenti uopće.
Aleksandar Lukašenko - neupitni lider Bjelorusije
Inače od mjesta za vidjeti ima mnogo, za početak Prospekt nezavisnosti, odnosno, Avenija nezavisnosti. Ako se ikako može prepješačiti, beskrajno duga ulica, svakako za preporuku. Sve važne državne istitucije, muzeji, sve je u ili oko te ulice. Postoji muzej "Velikog Domovinskog rata", muzej drugog svjetskog rata u centru grada koji obiluje eksponatima iz tog rata. Inače u tom je ratu ubijeno oko trećina Bjelorusa i ovom razdoblju u njihovoj povjesti je posvećena velika pažnja.
Dan pobjede - 9. svibnja slavi se kao u stara sovjetska vremena
Avenija nezavisnosti počinje od Trga nezavisnosti, ispod kojeg se nalazi glavni shopping centar, završava sa nacionalnom bibliotekom. Fantastično za vidjeti. Naročito se popesti na vrh gdje pogled puca na sve strane. Fascinantno. Kažu mi da su ljudi godinama radili subotom i taj dan poklanjali za izgradnju biblioteke. U toj ulici nalazi se zgrada KGB-a, GUM šoping centar, katolička crkva, centralni botanički vrt, zatim park sa cirkusom, glavna pošta, državna filharmonija, itd.
Nacionalna biblioteka Bjelorusije
Glavna željeznička stanica u Minsku
Minsk je imao tu "sumnjivu sreću", tragediju, da u Drugom svjetskom ratu bude 85% sravnjen do temelja, tako da su si sovjetski urbanisti druge polovice 20. stoljeća mogli dati oduška kao nigdje drugdje u Europi. Stvorili su jako human i funkcionalan moderan grad, s jako širokim bulevarima bez "začepljanja arterija" u prometu kao što je to već desetljećima običaj u "špicama" po europskim metropolama, s jako puno zelenila i parkova, s jako puno rekreativnih sadržaja za opuštanje uz prošireni dio meandarski zavijajuće rijeke Svislač.
Pogled na stari grad Minsk, jedini preostali autohtoni starinski dio grada
Poplave i dio bogate turističke ponude ekstremnih sportova
Bjelorusi slabo pričaju strane jezike. Sumnjičavi su prema strancima i pomalo ih se boje. Na ulici klošara i prosjaka nema osim nekih izdvojenih slučajeva, navečer nema bauljanja pijane dječurlije po gradu i slično. Žene su lijepe: vitke visoke dotjerane, ali nisu u rangu ukrajinki. Žene su im plavuše, dugih noga i sve nose minice. Plava kosa, uobičajena je "puna ratna sprema" velike većine njih i po danu u gradu, a kada na večer izađete u kakav klub donja će vam vilica poput kamena pasti do poda. Ako netko nekim slučajem ne želi ulagati trud u osvajanje Bjeloruskinja a ipak bi želio žensko društvo, u blizini centra grada se nalazi tzv "stometrovka" s "damama noći".
Atipične Bjeloruskinje
Tipične Bjeloruskinje
A svi navijači Dinama mogu navratiti do sportskog kompleksa Dinamo i pozdraviti svoju braću iz Dinamo Minska.
I ja volim Dinamo....dušu i srce...ole, ole, ole...
